“U nedelju, 31. oktobra pomaknućemo sat”, izjavio je juče portparol Stefan De Kirsmeker, odgovarajući na pitanje novinara šta se događa se predlogom da se ukine pomicanje sata svake poslednje nedelje u martu i poslednje nedelje u oktobru.
Pomicanje sata trebalo je prestati 2019., nakon što je bivši predsjednik Evropske komisije Žan-Klid Junker 2018. godine to predložio za celu Evropsku uniju, s tim da je članicama prepušteno da odluče da li će zadržati letnje ili zimsko računanje vremena.
Predlog je 2019. godine podržao Evropski parlament, ali ga trebaju usvojiti države članice. Trenutno nema nikakvih naznaka da bi predlog mogao dobiti njihovu podršku.
Evropski ministri saobraćaja odlučili su u decembru 2018. godine da odgode odluku o ukidanju sezonskog pomicanja sata do 2021. godine, ali se nakon toga ništa nije dogodilo po tom pitanju.
Odluka o tome hoće li neka država članica uzeti kao trajno letnje ili zimsko vreme zavisi od njenog geografskog položaja i zato je teško očekivati dogovor o predlogu Evropske komisije koji se sada čini ishitren, iako to niko ne želi službeno da prizna.
U Evropskoj uniji postoje tri vremenske zone i najveća je srednjoevropska od Poljske na istoku do Španije na zapadu.
Kada bi sve zemlje iz te vremenske zone uzele na primer trajno letnje računanje vremena, u Španiji, Belgiji, Holandiji i Danskoj zimi bi sunce izlazilo tek sredinom prepodneva, a na severozapadu Španije oko 10 časova.
U slučaju da uzmu zimsko vreme kao trajno, sunce bi na istoku Poljske izlazilo u tri sata ujutro, u Varšavi u 3 sata i 15 minuta, a u Berlinu 3 sata i 44 minuta.
S druge strane, kada bi zemlje na zapadu i severu kontinenta ušle u zapadnoevropsku vremensku zonu, što bi bilo prirodno, nastale bi nove komplikacije jer bi na primer Francuska i Nemačka spadale u dve različite vremenske zone.
Zato se čini da je sezonsko pomicanje sata, uz sve nedostatke, ipak najbolji kompromis.