Parastosom u Crkvi Svetog Marka i polaganjem cveća u tašmajdanskom parku na spomen ploču stradalim Srbima, u Beogradu danas će biti obeležena 27. godišnjica stradanja srpskih civila u akciji hrvatskih snaga na područje zapadne Slavonije poznatoj pod nazivom “Bljesak”.
Pomen srpskim žrtvama danas će biti održan i u Medarima kod Okučana, u crkvi Svetog Preobraženja.
U Šeovici kod Pakraca sutra će biti služen parastos na mesnom groblju, a u Okučanima će biti održano centralno obeležavanje u crkvi Svetog Velikomučenika Dimitrija.
Povodom 27. godišnjice hrvatske vojno-policijske akcije, Dokumentaciono-informacioni centar Veritas je podsetio da su prvog maja 1995. godine hrvatske oružane snage izvršile agresiju, pod kodnim nazivom “Bljesak”, na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajina (RSK), u vreme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN-a (UNCRO – Sektor “Zapad”).
Kako se navodi u Veritasovom saopštenju, protiv zapadnoslavonskih Srba, sa oko 15.000 žitelja i sa oko 4.000 vojnika, krenulo je više od 16.000 pripadnika hrvatskih oružanih snaga. Zaštitne snage UN-a, na vreme upozorene od strane hrvatskih generala, povukle su se na bezbedna mesta, prepuštajući svoje štićenike na milost i nemilost agresoru.
Narod zapadne Slavonije, sećajući se Jasenovca iz ‘41. i Pakračke Poljane iz ‘91, krenuo je u egzodus prema Srpskoj. Na putu prema “mostu spasa” do reke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci. Ranjenici su klani ili gaženi tenkovskim gusenicama, podseća Veritas.
U ovoj akciji, prema “Veritasovim” podacima, poginule su i nestale 283 osobe, uključujući 114 civila. Među žrtvama je 56 žena, 8 dece do 14 godina i 75 osoba preko 60 godina starosti. Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvetljena sudbina 165 osoba. Među nestalima se vodi još 118 osoba, među kojima je 51 civil, uključujući i 23 žene. Od 148 ekshumiranih posmrtnih ostataka iz grupnih grobnica, do sada ih je 115 identifikovano. I kad se identifikuju ekshumirani a neidentifikovani (33), ostaju nepoznata grobna mesta za 85 posmrtnih ostataka.
Oko 1.450 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN-a, od kojih su mnogi prošli teška psihička i fizička maltretiranja u Bjelovaru i Varaždinu. Hrvatski sudovi su osudili velik broj zarobljenih Srba na dugogodišnje kazne zatvora za svakovrsne ratne zločine, koje su izdržavali u zloglasnom zatvoru Lepoglava, a nekoliko desetina zarobljenika prošlo je višegodišnje specijalne torture zloglasne Lore u Splitu, podseća Veritas.
Civili koji nisu mogli ili nisu želeli napustiti svoja ognjišta, smešteni su u logore za civile, a za to vreme pravoslavni hramovi i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena. Uskoro su i ovi civili, uz pomoć zaštitnih snaga UN i humanitarnih organizacija, prevezeni u Srpsku i Srbiju, od kojih se do sada vratilo tek oko hiljadu i po ljudi, uglavnom starijeg doba, dok su se ostali rasuli po celom svetu, navedeno je u saopštenju.
Kako navodi Veritas, Rezolucijom 994 od 17. maja 1995, Savet bezbednosti (SB) zatražio je od Hrvatske da povuče svoje snage iz zone pod zaštitom UN-a, a od sukobljenih strana da se povuku iz zone razdvajanja uspostavljene Zagrebačkim sporazumom o primirju iz 1994. Hrvatska je ignorisala ovu rezoluciju jer nije imala ultimativan karakter niti je propisivala kaznene mere za neispunjavanje obaveza.
Sve navedene činjenice bile su poznate i Haškom tužilaštvu, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za zločine u toj akciji, kao što ni SB nikada Hrvatskoj nije uveo kaznene sankcije zato što je, kao članica UN-a, izvršila agresiju upravo na zaštićenu zonu organizacije kojoj je i sama pripadala, zaključuje Veritas.
Ali je zato Haško tužilaštvo, već 25. jula 1995. godine, optužilo tadašnjeg predsednika RSK Milana Martića, zbog toga što je 2. i 3. maja 1995. godine “za odmazdu izdao naređenje vojnim organima RSK da granatiraju Zagreb”, usled čega je poginulo šest civila, jer se pri tom “nije pridržavao zakona i običaja koji regulišu vođenje rata”, za koje delo ga je Haški tribunal pravosnažno i osudio na 35 godina zatvora, podseća Veritas u saopštenju.
Napominju da je pred nacionalnim pravosuđima Hrvatske, Srbije i BiH, protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga pokrenuto je nekoliko krivičnih postupaka za zločine nad Srbima u toj akciji, koji nisu odmakli dalje od predkrivične faze.
U avgustu prošle godine iz Tužilaštva BiH u Hrvatsku je upućena zamolnica da joj BiH ustupi krivično gonjenje protiv 14 hrvatskih komandanata koji su učestvovali u akciji “Bljesak”, inicirano krivičnim prijavama Centra javne bezbednosti Banjaluka iz 2006. i 2007., koju je Vlada Hrvatske odbila po hitnom postupku uz obrazloženje da “dokumentacija i materijal koji su dostavljeni ne daju nikakav osnov za postupanje pravosudnih tela u Hrvatskoj”, podseća Veritas.
S druge strane, u martu 2020, na zagrebačkom Županijskom sudu, nakon višegodišnjeg postupka, nepravosnažno su u odsustvu osuđeni Milan Martić, predsednik RSK, na 7 godina zatvora, i Milan Čeleketić, komadant SVK, na 20 godina zatvora, zbog “osvetničkog raketiranja hrvatskih gradova (Zagreba i Karlovca) nakon vojno-policijske akcije Bljesak”, iako su ispaljivanje raketa naredili u toku izvođenja hrvatske agresije i kao upozorenje agresorima da obustave napad na srpsku oblast pod zaštitom UN-a, ističu u saopštenju.
Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 27 godina postavljamo ista pitanja: ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata?, navedeno je u saopštenju Dokumentaciono-informacionog centra Veritas.