Zagrebačko dijabetičarsko društvo (ZDD) ocenilo je danas da HZZO netransparentno provodi terapijsku referencu lekova, koje za pacijente može da rezultuje doplaćivanjem za neke lekove, a udruženja i pacijenti su potpuno isključeni iz tog procesa.Referenciranje lekova, odnosno godišnju reviziju cena lekova, HZZO provodi jednom godišnje. Smatraju neprihvatljivim da se taj važan proces odvija potpuno netransparentno i u tajnosti od svih, uključujući i dijabetološku struku, udruženja i pacijente. Istorija je pokazala da se referenciranje rprovodi vrlo nestručno – uspoređuju se pogrešne grupe lekova i u pravilu se ne konsultuje struka nadležna za neku bolest, pa čak ni pridruženi članovi HZZO-ove komisije za lekove, tvrde u ZDD. Nestručan rad HZZO Komisije za lekove je u proteklih godinu dana rezultovao nepotrebnim uvođenjem velike doplate za po život važnog leka Baqsimi, a koja je pod pritiskom dijabetološke struke i javnosti naknadno ukinuta. Manja doplata je potom uvedena pa ubrzo ukinuta i na najčešće, po život važne inzuline, upozorili su iz ZDD-a.
Član Upravnog obora Hrvatske poljoprivredne komore, Matija Brlošić, rekao je da je cena hleba poskupela deset puta, a da je pšenica ostala na istom- 160 evra po toni. Istovremeno, cene hleba kreću se u pojedinim pekarama od 0,80 do 1,80 evro. Bilo bi dobro usporediti cene hleba i pšenice pre 20 godina. Tada je cena pšenice bila 15 centi, a hleba od 35 do 40 centi. Svi spominju inflaciju i rast troškova svoje proizvodnje, a nikoga nije briga za poljoprivrednika – ulazna sirovina po ceni je jednaka kao pre 20 godina, a gotovi proizvod odnosno hleb višestruko je skuplji. Kilogram hleba ne sme da bude skuplji od nekadašnje 3,5 kune odnosno 50 centi – u pravilu to je računica 15 centi za kilogram pšenice puta tri, a sada je, prema navedenoj tabeli, kilogram gotovo tri evra. Za potrošače je taj proizvod višestruko skuplji, a za ratara inflacije nema. Mi smo zemlja s jeftinom sirovinom i skupim hlebom, smatra Brlošić, dodajući kako je svestan da će pekari ovakvu računicu i brojeve primiti s negodovanjem. Smatra da su cenovni odnosi pšenice i hleba očiti primer kršenja Zakona o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi.
Na Divčibarama je juče počela Letnja škola kaligrafije “Putevima Zaharija Orfelina”, čiji su polaznici učenici viših razreda osnovnih škola u kojima se nastava odvija na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu sa prostora delovanja Zajedničkog veća opština Vukovar. Učenici će narednih šest dana imati priliku da učestvuju u radionicama kaligrafije i ikonopisanja, te uživaju u zajedničkim druženjima i sportsko-rekreativnim aktivnostima. Odbor za obrazovanje ZVO-a organizator je spomenutog projekta, a finansiran je sredstvima Ministarstva nauke i obrazovanja Republike Hrvatskoji. U periodu do 24. avgusta deca će učestvovati na radionice kaligrafije, ikonopisanja, predavanju o Nemanjićima, te brojnim sportsko-rekreativnim aktivnostima. Uključeno je 54 učenika iz osnovnih škola, a odabrani su na osnovu njihovih rezultata ostvarenih na županijskim takmičenjima. Naši učenici su naš ponos, a Zajedničko veće opština Vukovar na ovaj način želi da ih nagradi, rekla je predsednica Odbora za obrazovanje ZVO, Milica Stojanović. Koja je uoči odlaska učenika na Divčibare održala sastanak s roditeljima, kako bi ih detaljno informisala o programu i aktivnostima unutar Letnje škole.
Iz vukovarsko-sremske policije upozorili su da upravljanje vozilima pod uticajem alkohola uzrokuje češće izazivanje saobraćajnih nesreća, posebno onih sa stradalim licima i velikom materijalnom štetom. Podsetili su i da za mlade vozače vredi apsolutna zabrana upravljanja vozilima nakon konzumacije alkoholnih pića. Svim vozačima savetuju da nakon što su konzumirali alkohol ne upravljaju vozilom, već da koriste usluge javnog prevoza ili taksi službe, da zamole prijatelja ili člana porodice, koji imaju vozačku dozvolu i koji nisu konzumirali alkoholna pića da upravljaju vozilom ili da vozilo ostave parkirano na parkiralištu i peške se upute kući.
Meštani Šarengrada uredili su ovog leta plažu na desnoj obali Dunava. Ponosni su na svoju plažu, jer su doprinos njenom uređenju, s nizom sadržaja, dali upravo sami meštani, što svojim radom, što nabavkom različitih “rekvizita” s kojima su vrući dani na plaži prijatniji. Spominju i donacije kao i podršku Grada Iloka, koji im pomaže u nabavci peska za nasipanje, kojeg Dunav odnese. S obzirom da još uvek nije rešeno pitanje granice na Dunavu, tako nije ni ono šarengradske ade, na kojoj su meštani iločkog područja pre rata provodili letnje mesece.