Prvog januara po starom kalendaru, a 14. po novom, Srbi praznuju Mali Božić (Vasiljevdan) i Srpsku Novu godinu. Danas je i Sveti Vasilije Veliki arhiepiskop Kesarijski. Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan. Kada je za kalendarski početak nove godine uzet 1. januar, tada je Mali Božić počeo da se slavi kao kao Srpska Nova godina.
Pravoslavnu Novu godinu, po julijanskom kalendaru, obeležavaju Srpska, Ruska i Gruzijska pravoslavna crkva, Sveta Gora i Jerusalimska patrijaršija, kao i pravoslavni vernici u Japanu i drugim državama širom sveta.
U Hramu Svetog Save na Vračaru u ponoć je služena liturgija i moleban za blagoslov novog leta Gospodnjeg.
Sveti Vasilije Veliki, poznat kao Vasilije iz Cezareje, bio je uticajni teolog i episkop Cezareje (Kesarije) u Kapadokiji (Mala Azija). Smatra se osnivačem opštežiteljne monaške tradicije u istočnom hrišćanstvu.
Ubrzo nakon smrti proglašen je za svetitelja: pravoslavna crkva ga slavi 1. januara, a rimokatolička 2. januara. Vasilije Veliki, njegov brat Grigorije Niski i prijatelj Grigorije Bogoslov se nazivaju kapadokijskim crkvenim ocima.
Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji, a postoje i sujevrja šta na ovaj dan ne bi trebalo raditi.
U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja Sunčeve svetlosti i toplote. Iz istih razloga su u Hercegovini ostatke badnjaka od Božića spaljivali na Mali Božić.
Novu godinu valja dočekati budan, pa su u ovom bdenju mnoge devojke gatale da li će se te godine i za koga udati. Među ovim gatkama je posebno zanimljivo gatanje devojaka u Bosni: pre svanuća su, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmerena od kuće – znak je da će u tom pravcu otići, tj. udati se.
Na Mali Božić 14. januara (Sveti Vasilije) ponovo se unosi badnjak, opet dolazi položajnik, a na trpezi je glava božićne pečenice koja se čuva do tog dana.